ZAŠTO SE KAO POJEDINAC BORITI PROTIV ‘STVARI’ KOJE VEĆINA NE ŽELI MIJENJATI?

VEGANSTVO, Zero Waste (Nula Otpada)

Kada pogledamo oko sebe, nije lako prihvatiti činjenicu da smo uspjeli dopustiti ovoliku štetu jedinom domu kojem imamo. Na vijestima, u novinama i portalima stalno iskaču naslovi o prirodnim katastrofama i o tome koliko još vremena imamo kao vrsta i koliko je drugih vrsta već nestalo. Zvuči ne stvarno i pretjerano, ali nije, nažalost.
Čak ni vremensku prognozu ne možemo više pogledati bez da se deprimiramo. Svi vi koji ‘kukate’ na vrijeme, što mislite, zašto nema sunca ili zašto stalno pada kiša? Gdje je nestalo ljeto, gdje je nestala zima?
Ako niste upoznati s izvješćem UN-a, u osnovi – 2018. godine okupila se cijela hrpa znanstvenika i zaključili su da imamo 12 godina prije nego postanemo svjedoci raznih katastrofa i promjena koje više nećemo moći zaustaviti. Ovo izvješće me šokiralo, mada ne bi trebalo jer je očekivano. Osjećala sam se bespomoćno, samo i uplašeno. Osjećala sam se kao da ne činim dovoljno, kao da NIKADA neće biti dovoljno. Onda uz to, imam ljude koji me pitaju, ti stvarno misliš da nešto možeš promjeniti, sama?

1. Mogu mijenjati samo sebe, nemam čarobnu moć da mijenjam ljudska mišljenja preko noći, dakle počinjem od same sebe i bivam primjer.
Naravno da ne mislim da mogu promjeniti cijeli svijet sama, i to mi nije cilj.
Takav cilj bi bilo nemoguće ostvariti i brzo bih odustala.
Svatko mora krenuti od sebe, kada promijenimo svoje navike i otkrijemo način da živimo svjesnije prirodno je da želimo i druge uputiti da idu u tome smjeru, jer takav život ispunjava. Uostalom, nikada nismo sami, svi imamo svoje istomišljenike koji imaju isti utjecaj kao i mi sami.

2. Kada bi svatko od nas mislio da može nešto promjeniti, i kada bi se potrudio, zamislite koju promjenu bi mogli napraviti – dok govorimo da nema koristi, ništa se ne mijenja.
Općenito je glupo misliti da jedna osoba ne čini razliku, jer jedna osoba utječe direktno ili indirektno na druge ljude, ovisno o popularnosti te osobe broj ljudi na koje se ostavlja utjecaj je veći ili manji. Ali, kada bi svatko od nas mislio da može mijenjati svijet i tako djelovao, a znate i sami koliko ljudi ima na planeti – stvari su vam jasne, učinili bi promjene kakve god želimo. Problem je samo u tome što smo mi svoju snagu djelovanja minimalizirali misleći suprotno – da ne možemo mijenjati ništa.

3. S vremenom ćete svojim primjerom utjecati na druge ljude, važno je dijeliti informacije i biti primjer, mnogi ljudi uopće ne razmišljaju o nekim stvarima i kada im kažete par rečenica zapitaju se i pokrenu kotačiće.
Svatko od nas treba neki početak, motivaciju i poruku za bilo koji korak naprijed u životu. I kada učimo hodati potrebno nas je naučiti i pogurati naprijed, to ponavljanje se nastavlja kroz cijeli život, svaki dan možemo naučiti nešto novo, ali moramo imati početak. Možda nečiji početak k svjesnijem življenju bude baš tvoja objava na instagramu, tvoja platnena vrećica u trgovini, tvoj ukusni veganski kolač ili razgovor.

4. Kada činiš nešto dobro za ljude, životinje, okoliš i samim time buduće generacije osjećaš se ispunjeno i to ti daje svrhu.
Ako svaku večer kreneš na spavanje sa mišlju da nijedna životinja nije namjerno ubijena zbog tebe i mesa kojeg si kupio, i kada znaš da nijedan komad plastike danas nisi iz doma uputio u nepoznato gdje će štetu okolišu činiti stotinama godina – osjećaš se sretno i to ti daje smisao svakom novom danu. Nije uvijek sve samo isključivo zbog drugih, životni stil koji uključuje aktivizam protiv krivih i štetnih stvari pojedincu donosi smisao kojeg prije možda nije mogao naći nigdje drugo.


”Napredak je nemoguć bez promjene, oni koji ne mogu promjeniti svoj um, ne mogu napredovati ni u čemu” George Bernard Shawn.

DEFINICIJA VEGANSTVA, I 14 RAZLOGA ZA POSTATI VEGAN

VEGANSTVO

Veganstvo je mnogo više od hrane na našem tanjuru. Veganstvo znači poštivanje svakog života. Ono predstavlja filozofiju i način života koji nastoji isključiti – koliko god je to moguće i praktično – sve oblike iskorištavanja i okrutnosti prema životinjama za hranu, odjeću ili bilo koju drugu svrhu. Promiče razvoj i korištenje alternativne prehrane za dobrobit ljudi, životinja i okoliša. Veganstvo znači ukidanje svih proizvoda koji su u cijelosti ili djelomično dobiveni od životinje. To također znači ne nositi životinjsku kožu i krzno (kožu, pero, krzno, vunu i svilu) ili koristiti proizvode koji su testirani na životinjama. Nažalost, svi su lijekovi testirani na životinjama zbog regulatornih zahtjeva, a ponekad ih je teško izbjeći ili pronaći alternative za neke medicinske tretmane. Kada pogledamo golem broj životinja koje su uzgajane, uhvaćene i ubijene zbog hrane ili vrste, zbog patnje koju su pretrpjeli, u pravu smo kada prioritet stavimo na pitanje uzgoja životinja u odnosu na druge pitanja, te se usredotočimo na vegansku hranu. Otprilike 60 milijardi kopnenih životinja i više od trilijuna (!) Morskih životinja koriste se i ubijaju kao roba godišnje, samo da bi zadovoljile okuse ljudskog ukusa. To je nepotrebno i okrutno.

Picture

Životinje su živa bića koja traže život i slobodu i izbjegavaju štetu i opasnost. U svakom sustavu stočarstva, bez obzira na to koliko su visoki standardi dobrobiti, životinje će patiti. Pet sloboda, često korištenih za mjerenje blagostanja, nikada neće biti potpuno ispunjene.
Oni uključuju slobodu:
• od gladi, žeđi i pothranjenosti;
• od boli, ozljeda i bolesti;
• od nelagode;
• od straha i nevolje;
• izražavanja prirodnog ponašanja.
​Individualna dobrobit životinja nikada nije optimalna u bilo kojem sustavu uzgoja.
​Ljudi oduzimaju živote. Druge životinje ne odustaju od svog života kao što neki vjeruju – nisu dali pristanak da budu zaklane. U više od 95% slučajeva prerano su ubijeni:
• Krave, primjerice, mogu živjeti do dobi od preko 20 godina, dok su na ‘mliječnim’ farmama obično se ubiju u dobi od 3-4 godine kada proizvodnja mlijeka više nije razmatrana „Isplativom”. Krave koje se uzgajaju za “goveđe meso” ubijaju se prije.
• Pilići su stari samo 6 tjedana i prebrzo rastu kako bi održali vlastitu težinu i srce kada su ubijeni. Pilići mogu živjeti do 10 godina.
• Svinje su zaklane kada dostignu određenu težinu, ali se obično ubijaju u dobi od 4-6 mjeseci, a mogli bi dostići 15 godina.
• Ovce mogu živjeti i do 15 godina, ali ovisno o tome jesu li zaklane kao janjad ili kasnije, oni su ustrijeljeni i iskrvareni u dobi od 3-10 mjeseci.
• Svakog tjedna u samo u Velikoj Britaniji ubijeno je 3.000 muških teladi nedugo nakon rođenja, obično u roku od nekoliko dana, i preko 40 milijuna jednodnevnih pilića ubijeno je svake godine, uključujući i one s ekoloških farmi. 
Jeste li znali da svaki dan, osoba koja jede vegansku prehranu, uštedi 1.100 litara vode, 45 kilograma žita, 30 kvadratnih metara šumovitog zemljišta, 20 kg ekvivalenta CO2 i život jedne životinje? Vjerojatno ste čuli za par argumenata koji idu u korist vegana, ili biljne prehrane. Potrebni su različiti razlozi da različiti ljudi postanu motivirani i počnu činiti neke promjene. Bez obzira na to jeste li već krenuli u vegansku prehranu na biljnoj bazi ili se samo igrate s tom idejom, evo 14 razloga za razmišljanje:

1. Smanjite rizik od bolesti srca i dijabetesa tipa 2.
Oba stanja su među najčešćim kroničnim bolestima u svijetu. I u potpunosti su nastali krivim odabirima čovjeka! Nitko u ovom dobu (barem nitko s privilegijom pristupa internetu) ne bi morao patiti ni od dijabetesa ni bolesti srca. Najstrašniji dio: nakupljanje plaka u našim arterijama često puta počinje nevjerojatno rano u životu (oko 10 godina) samo zato jer se krivo hranimo. Opće je priznato, čak i od strane glavnih zdravstvenih organizacija, da su životinjski proizvodi bogati zasićenim masnoćama i kolesterolom glavni doprinositelji srčanih bolesti i dijabetesa. Ista prehrana koja poboljšava naše arterije također može poboljšati, pa čak i preokrenuti dijabetes tipa 2.  A to je veganska prehrana.

2. Iziječite ili preokrenite druge trenutne zdravstvene probleme
Naše zdravlje je naša najveća vrijednost u životu. Svaku šansu da smanjimo naš rizik od bolesti i umjesto toga podržimo mehanizme ozdravljenja našeg tijela, treba shvatiti ozbiljno. Mnogi aspekti našeg zdravlja leže u našim rukama! Sve više i više zdravstvenih organizacija izjavilo je da je zdravo jesti dobro planiranu vegansku prehranu u svim fazama života – i da je čak i povoljno to učiniti jer vegani imaju niže stope raka, visokog krvnog tlaka, visokog kolesterola, kardiovaskularnih bolesti,  dijabetesa, udara, pa čak i Alzheimerove bolesti. Dijeta na biljnoj bazi često je puta učinkovitija od lijekova i operacija kada su u pitanju te bolesti! SZO navodi da je prerađeno meso i crveno meso kancerogeno, Ubrzo se javlja i Kina sa studijom koja pokazuje vezu između kazeina (mliječni protein) i raka. Čini se da sve ukazuje u jednom smjeru.

3. Mršavljenje i održavanje linije
Vegani su jedina skupina ljudi koja prosječno ima normalan i zdrav BMI (Indeks tjelesne mase.) Što više životinjskih proizvoda, to je veći ljudski BMI. Za to postoji nekoliko razloga! Prvo, činjenica da proizvodi životinjskog podrijetla ne sadrže nikakve ugljikohidrate i da su umjesto toga viši u masnoći. Prehrambena mast ima više kalorija i mnogo se lakše pretvara u tjelesnu masnoću nego kalorije iz ugljikohidrata. Također, ukupna kalorijska gustoća proizvoda životinjskog podrijetla dovodi do toga da se ljudi prejedaju njima,  dok mi možemo napuniti naše tanjure krumpirom i povrćem i ostati mršavi. Postoje i hormoni za stimulaciju rasta koji se prirodno nalaze u proizvodima životinjskog podrijetla i koji nikako ne pomažu pri mršavljenju. Dakle, ako želite preskočiti izgladnjivanje i brojati kalorije, umjesto toga jedite krompire, grah, leću, slanutak, mahune, biže, blitve itd.

4. Pokazivanje ljubaznosti i suosjećanja živim bićima
Iako za neke ljude, etički argument za veganstvo nije toliko jak – ne šteti preispitati svoje stavove. Štedjeti nečiji život je uvijek ispravna stvar, osobito ako je netko potpuno nevin. Nažalost, u tijeku je velika kampanja za ”zeleno ispiranje”, koju je pokrenula industrija mesa i mliječnih proizvoda, kako bi se igrali s našom savjesti. Sretne životinje prikazane su na kartonima i pakiranjima, dok je stvarnost mnogo zlokobnija. U uzgoju životinja ili uzimanju tuđeg života zapravo nema ničega humanog. To ipak ne vrijedi samo za mesne proizvode, jer su industrija mlijeka i jaja u istoj niši u zajedničkom radu u poljoprivredi životinja. Mliječne krave su nasilno impregnirane, njihova telad oduzeta i ubijena ubrzo nakon što im je ukradeno mlijeko i nakon nekoliko godina završavaju kao meso hamburgera. Oni slatki mali žuti pilići koji trčkaraju livadom, živi se uguravaju se u velike vreće od smeća i bacaju u kontejner ili se zakopavaju živi, postoje i opcije gušenja plinom, pjenom, ili jednostavno bacanje u ogromnu sjeckalicu, zašto? Jer muški pilići ne nose jaja, i nepotrebni su trošak. 

5. Resursi i glad u svijetu
Naravno, ne razmišljamo samo o domaćim životinjama. Ljudi diljem svijeta moraju patiti zbog velike potražnje za životinjskim proizvodima. Kako? Danas bismo imali dovoljno hrane da nahranimo 10 milijardi ljudi, dok je samo 7 milijardi na ovom svijetu. No, kako se ispostavilo, 50% žitarica u svijetu pojedu životinje u industriji… dok 82% djece koja žive uz stoku gladuju. Meso koje se proizvodi na ovim prostorima se onda otprema u zemlje koje ga mogu platiti.  Više o tome ovdje. 

6. Proizvodi životinjskog podrijetla su prljavi
Svaki put kada uzmete obrok koji sadrži meso, jaja ili mliječne proizvode, hranite se poznatim bakterijama, antibioticima, hormonima, dioksinima i nizom drugih toksina koji mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi. Izrazito visok postotak svih vrsta mesa svake godine je kontaminiran s e. coli, campylobacter, listeriom ili drugim opasnim bakterijama koje žive u crijevnom traktu, mesu i izmetu životinje. Osim prirodnih bakterija koje žive u životinji, a štetni su za nas, u sebe unosimo bakterije koje se formiraju nakon smrti životinje što je sasvim očekivano s obzirom na to da jedemo leš. Zlouporaba lijekova u tvornicama potaknula je razvoj novih sojeva bakterija otpornih na antibiotike. Roxarsone, antibiotik koji se uobičajeno koristi na tvorničkim farmama, sadrži značajne količine najviše kancerogenog oblika arsena. Hormoni koji se prirodno nalaze u životinjskim proizvodima mogu uzrokovati razvoj raka, ginekomastiju (povećane muške dojke) i pretilost. Čak i oznaka “organsko” ovdje ne čini mnogo. 

7. Nemamo potrebe za životinjskim proizvodima
Ubijanje uzgojenih životinja je nepotrebno i stoga okrutno djelo. To radimo zbog užitka i tradicije. Nema dokaza da ljudska bića moraju jesti meso, mliječne proizvode ili jaja, kako bi bili zdravi i uspješni. Sasvim suprotno je slučaj, naučeni smo od malena koje meso je ok jesti, koje nije, te kako nikada ne smijemo jesti sirovo meso – a takvo nešto pravom mesojedu poput lava nitko ne treba objašnjavati. Ne smijemo zaboraviti da nismo telad i ne trebamo kravlje mlijeko, ljudi su jedina vrsta sisavaca koji piju mlijeko tuđe vrste i to čak i kada odrastu! Nema potrebe za uzimanjem bilo kakvog drugog mlijeka, osim onog od naše majke. Nepotrebno je reći da životinje ne žele umrijeti, vole i cijene život. Nažalost, mi ih samo promatramo kao „domaće životinje“, bezličnu gomilu bez razmišljanja o osobama s jedinstvenim osobnostima i emocijama – baš kao i mačke i psi. Kada jednom shvatimo tu povezanost i poduzmemo odgovarajuće korake, možemo konačno uskladiti naše postupke s našim moralom.

9. Isprobajte nevjerojatna nova jela
Jeste li ikada probali Buddhinu zdjelu? Što mislite o ukusnom sendvicu sa hummusom, falafelima, salatom, majonezom ili hamburgerima od crnog graha? U svijetu postoji preko 20.000 vrsta jestivih biljaka, od kojih je negdje između 150 i 200 domaćih i uzgojenih. Vjerojatno još niste probali ni polovicu! U potrazi za ukusnim novim receptima proširuje se vaš horizont i omogućuje vam se otkrivanje ukusnih i zdravih jela na koje ne biste mislili na početku. Ne odričete se ničega, samo prestanete uzimati nešto što nikada nije ni bilo vaše, ključ je u pronalaženju ispravnih zamjena (kao što su jabuka ili banane umjesto jaja) ili korištenje recepata bez ikakvih životinjskih proizvoda, što je puno lakše nego li se čini.

10. Poboljšajte svoju kondiciju
Većina ljudi se plaši gubitka energije ili mišićne mase kada se suzdržavaju od životinjskih proizvoda – ali je upravo suprotno. Meso i mliječne proizvode posebno je teško probaviti, uzimaju mnogo energije i ostavljaju vas umornim. Usvajanje veganske prehrane ni na koji način vas ne spriječava da postignete svoje ciljeve u fitnessu i vjerojatno će vam dati lijep poticaj dodatne energije i snage. Čak ne morate mnogo paziti na unos proteina – sve biljke sadrže bjelančevine, i to je vrlo kvalitetno. 40-50 grama koje trebate dnevno (to je s velikom marginom sigurnosti) lako se mogu zadovoljiti ako jedete zeleno povrće, cjelovite žitarice, mahunarke i orašaste plodove ili sjemenke. Riža je 8% proteina, kukuruz 11% , zobena kaša 15%  i grah 27%. Također je mnogo lakše izgraditi mišićnu masu na ovoj vrsti prehrane, ne morate ići u cijelu “glomaznost i rezanje” stvari. Biljni protein dolazi s mnogo manje masti od životinjskih proizvoda. 

11. Zdravija koža i bolja probava
Vjerovali ili ne, ta su dva pitanja zapravo povezana. Za većinu osoba s kožom sklonom aknama, mliječni proizvodi su jedan od najgorih prijestupnika. Nažalost, mnogi liječnici nisu svjesni ovog problema i imaju tendenciju da propisuju lijekove i oštre kemikalije kako bi poboljšali zdravlje kože. Tajna leži u tome što jedemo! Kada se oslobodimo masne hrane (uključujući sve životinjske proizvode) akne se smanjuju. Vodom bogato voće i povrće može dati vašoj koži dodatni poticaj u zdravlju zbog visoke količine vitamina i minerala. Njihova vlakna poboljšavaju probavu i uklanjanju toksine i time dodatno osiguravate čistoću lica. Imati problema s probavom vjerojatno je jedan od najneugodnijih osjećaja ikad, taj problem nestaje kroz tjedan dana uz vegansku prehranu.

12. Poboljšajte raspoloženje
Kada maknete životinjske proizvode, automatski se suzdržavate od svih hormona stresa koje su te životinje proizvele na putu do klanja, sve do posljednje sekunde. Samo to može imati značajan utjecaj na vaše raspoloženje i stabilnost. Ali to nije sve, poznato nam je da ljudi koji jedu biljke imaju stanje zdravijeg raspoloženja – manje napetosti, tjeskobe, depresije, ljutnje, neprijateljstva i umora. Razlog tome je viša razina antioksidansa u hrani na biljnoj bazi, osobito voću i povrću. Pogotovo u kombinaciji s prehranom s malo masti i bjelančevina, to može imati pozitivne učinke na psihološku dobrobit. Zdrava hrana bogata ugljikohidratima, uključujući smeđu rižu, zobene pahuljice i raženi kruh, pomažu u reguliranju razine serotonina u mozgu. Serotonin je važan za kontrolu našeg raspoloženja. Biljna prehrana može pomoći u liječenju simptoma tjeskobe i depresije.

13. Uštedite novce
Veganska prehrana može biti izuzetno ekonomična, najveća zabluda veganstva je da košta. Kada usredotočite svoju prehranu na žitarice, grah, mahunarke, orašaste plodove, sjemenke i sezonsko voće i povrće, možda ćete prepoloviti mjesečni trošak hrane. Mnoge od tih namirnica mogu se kupiti i skladištiti duže vrijeme. Vegan i svejed imaju jednak izbor kupovanja jeftinih ili skupih stvari, veganstvo može biti skupo, ali ne mora. Isto kao što svejedstvo može biti skupo, a ne mora. Kada dođete u trgovinu sami birate hoćete li kupovati skupo ili jeftino, neke veganske stvari kao što su jogurt, zamjene za meso, sladoledi i gotova jela, kod nas su skupi jer su još uvijek nepoznanica ljudima, ali te stvari možete napraviti doma za 10min i jako jeftino, općenito možete živjeti bez luksuz namirnica. Budući da zdrava biljna prehrana može spriječiti, pa čak i preokrenuti kronične bolesti, manje novca ćete potrošiti na posjete liječnika i lijekove. Ako idete raditi burgere, 500g graha je jeftinije od 500g mljevenog mesa, veganska majoneza košta koliko i ona s jajima, peciva možete kupiti jeftino ili napraviti sami bez jaja, maslaca, mlijeka, jogurta itd. (jer su to sve nepotrebne namirnice, ako možete nešto ispeći bez toga, a da ispadne jednako, zašto ne biste?) Uštedjet ćete novce, umanjiti kalorije i patnju životinja. It’s a win-win. 

14. Nikada nije bilo ovako lako 
Biti vegan u 2019. lakše je nego ikada, u gotovo svakom restoranu pronaći ćete veganske opcije, u supermarketima postoje odjeli s veganskom hranom, dok u ostatku svijeta možete pronaći restorane i trgovine posvećene samo veganima, mi za time još kaskamo. 
Možda niste svjesni ali već se hranite veganski ako jedete voće, povrće, žitarice, sjemenke, mahunarke, grahorice, samo trebate maknuti nepotrebno mlijeko i meso, jaja i ribu te nastaviti po starom. Neki od veganskih slatkiša koje imamo u Hrvatskoj, a da niste ni svjesni da su vegan; 505 s crtom, Bajadera, Batons, FRONDI maxi limun, Fontana desert, Griotte desert, Harmony bombonijera, Napolitanke chocolate cream, Napolitanke hazelnut, Napolitanke nougat, Napolitanke rum, Rumko, Sara napolitanke lješnjak, Sara vafel s limun kremom, Sara vafel s okusom kave, Čokolada naranča i Čokolada sa 60% kakaa, mikado čokolada s brusnicom ili tamnom čokoladom i rižom, itd. Dakle, što čekate?

KAKO VEGANSTVO MOŽE POMOĆI GLADNIMA U SVIJETU?

VEGANSTVO

PITATE LI SE IKADA KAKO JE MOGUĆE DA GODIŠNJE NAHRANIMO 56 BILIJUNA ŽIVOTINJA ZA KLANJE, A NE MOŽEMO NAHRANITI SVIH 7.5 BILIJUNA LJUDI?

Zato što sadimo hranu za životinje da bi dobili meso, umjesto da jedemo tu hranu direktno.Veganstvo se prikazuje kao savršena prehrana i pravilan svjetonazor. Učinit će vas zdravijim i živjeti ćete dulje, smanjuje patnju milijuna životinja, puno je bolje za okoliš, a broj prehrambenih proizvoda koji se mogu proizvesti iz konzerve slanutka sasvim je zapanjujući. No, može li veganstvo, kao što se često tvrdi, zaustaviti glad u svijetu? Nažalost, za to ćemo morati napraviti neke ozbiljne izračune pa ćete možda htjeti zgrabiti brownie (kojeg eto slučajno, također možete napraviti od konzerve slanutka) dok to odradimo.

Prema studiji iz 2013. godine, svake godine 9,46 kvadrilijuna kalorija biljaka se proizvedene globalno. Dakle 1 kvadrilion je 1 milijun pomnožen s 1 milijardom. To je mnogo biljaka.
Hranjenje 7,5 milijardi ljudi koji su trenutno živi na zemlji 2700 kalorija dnevno, zahtijevalo bi 7,4 kvadratnih milijuna kalorija.

​Nažalost, samo 55% kalorija koje trenutno dobivamo iz usjeva idu izravno ljudima u obliku biljaka. 9% industrijski se koristi za biogoriva, a čak 36% za hranidbu stoke.
Problem je u tome što je ljudima preko životinja na raspolaganju samo 378 trilijuna kalorija. Drugim riječima, 89% kalorija se gubi kada ih konzumiramo putem životinjskih proizvoda.
To znači da je ljudima dostupno samo 5,6 kvadrilijuna kalorija godišnje,
1,8 kvadrilijuna manje od broja potrebnog za prehranu svih 2700 kalorija dnevno.

Ovaj izračun, naravno, radi na kalorijskom prosjeku koji možda neće biti posve točan ako svima na svijetu bude dopušteno da biraju što i koliko svakodnevno jedu. Međutim, ovo istraživanje dokazuje da konzumiranje životinja jednostavno nije učinkovit način dobivanja kalorija koje su im potrebne. Zapravo, prema proračunima u ovoj studiji, prehrana utemeljena isključivo na životinjskim proizvodima zahtijevala bi 909% više usjeva u usporedbi s prehranom na potpuno biljnoj bazi.
Malo je vjerojatno da će se svijet prebaciti na prehranu koja se sastoji samo od životinjskih proizvoda, ali se predviđa da će potražnja za takvim usjevima na globalnoj razini porasti za 60-120% do 2050. godine (u odnosu na 2005.) Zbog povećanja broja stanovnika, prihoda i poteza prema prehrani više u životinjskim proizvodima.

Dakle, gdje ćemo uzgajati sve ove usjeve ako se potražnja za mesom nastavi povećavati?Već 4 milijarde hektara svjetske kopnene mase posvećeno je poljoprivredi, a 70% ove zemlje koristi se za uzgoj životinja. Međutim, ako bi svi prešli na prehranu na biljnoj bazi, procjenjuje se da bi se masa zemljišta potrebna za hranu mogla smanjiti na 0,6 milijardi do 1,2 milijarde hektara širom svijeta, čak i uz predviđeno povećanje svjetske populacije za 30%. 

Nažalost, unatoč kalkulacijama koje prikazuju svjetliju budućnost, čak i ako svijet postane vegan – brojevi nisu sve. Postoje i druge prepreke koje treba razmotriti na putu okončanja gladi u svijetu. Prvo, otpad od hrane. Samo u Americi, 40% svih prehrambenih proizvoda baca se svake godine, a krivnja je u velikoj mjeri konzumerizam. Povrće i voće se često odbacuju zbog svog izgleda, bez obzira na činjenicu da su savršeno fini za jelo, kao i plodovi koji se smatraju prezrelim. Supermarketi rutinski bacaju hranu koja je prikladna za ljudsku potrošnju samo zato što je to kraj dana, to se događa u gotovo svakoj državi. Kako bi gladni ljudi bili nahranjeni, svijet treba promijeniti način na koji gleda na hranu. Druga prepreka je činjenica da ljudi koji nemaju novac nemaju pristup hrani koja je ispred njih. Bez obzira na količinu hrane u svijetu, to se neće promijeniti. Malo je vjerojatno da će obilje hrane dovesti do toga da ljudi u Etiopi, Namibiji i Boliviji, zemljama s nevjerojatno visokim stupnjem neuhranjenosti, dobiju hranu koja im je potrebna. Postoje mnoga druga složena pitanja u igri.

Budući da se očekuje da će se svjetsko stanovništvo povećati sa 7 milijardi na 9-11 milijardi do 2050. godine, jedno od najhitnijih pitanja s kojima se sada suočavamo je kako ćemo se kao vrsta hraniti u 21. stoljeću. Čak i ako bismo se pozabavili ekonomskim silama koje u konačnici uzrokuju nepravednu raspodjelu resursa, dostupnost zemljišta i dalje bi bila jedno od glavnih ograničenja za masovnu proizvodnju hrane. Zemlja ima samo ograničeno područje održivog poljoprivrednog zemljišta; kako se ova zemlja koristi je ključna za našu sposobnost da nahranimo svijet. To je posebno važno s obzirom na to kako dezertifikacija i druga ekološka pitanja uzrokovana klimatskim promjenama nastavljaju smanjivati ​​količinu i kvalitetu svjetskog obradivog zemljišta. Mesom bogata, zapadnjačka prehrana je rasipanje resursa koje očajnički trebamo očuvati. To je zato što stoka konzumira mnogo više proteina, vode i kalorija nego što proizvodi. Većina proteina iz biljne hrane koristi se za tjelesne funkcije životinje i ne pretvara se u meso, jaja ili mlijeko. Kako vaša dijeta može pomoći? Jednostavno, nemamo dovoljno zemlje da hranimo rastuću populaciju životinjskom prehranom. Dok 800 milijuna ljudi nema dovoljno hrane, mi nastavljamo trošiti vrijedna poljoprivredna zemljišta dobivajući samo mali dio njegove potencijalne kalorijske vrijednosti da bi sadili žitarice za stoku. Svjetsko stanovništvo se povećava, a održiva poljoprivredna zemljišta se smanjuju. Ako želimo izbjeći budući globalni nedostatak hrane, moramo pronaći održive načine korištenja naše baze prirodnih resursa. Industrijska proizvodnja stoke nije samo neodrživa;  nego i neopravdana. Hrana kojom hranimo stoku mogla bi nahraniti 60% gladnih u svijetu. Ne trebamo životinje da prožvakaju naš protein, uzmimo ga sami, direktno iz biljke, a ne polovično iz mesa. Veganstvo izaziva način na koji pojedinci svakodnevno gledaju na svijet. Da bi se bilo koji problem riješio, intersekcijski pristup je u potpunosti potreban, a svjetska glad nije izuzeta iz toga. Možda ako vegani mogu promijeniti način na koji ljudi vide hranu na svom tanjuru, mogu promijeniti način na koji gledaju na ljude u zemljama trećeg svijeta ili ljude koji su žrtve beskućništva.
Životinje zaslužuju pravo na život, ali i sva ljudska bića.

VEGANI NAMEĆU SVOJE STAVOVE DRUGIMA?

VEGANSTVO

Ako uđete u  prodavaonicu hrane, imamo mesnice gdje su izloženi leševi krava, svinja, peradi, imamo ribarnice gdje su izložena mrtva tijela riba, imamo cijeli odjel posvećen prerađevinama od mrtvih tijela životinja, imamo cijeli odjel posvećen jajima i mlječnim proizvodima, imamo slatkiše koji se sastoje od želatine, mliječnih proizvoda, jaja, imamo zamrzivače opet pune leševa. Samo mali dio prodavaonice ne sastoji se od takvih odjela. 
Ako uđemo u prodavaonicu namještaja 60% a negdje i 100% namještaja presvučeno je kožom životinje, ili ispunjeno perjem životinje. Trgovine obućom i odjećom se ponose kožnim sandalama, remenjem, jaknama itd…Ako prošetamo gradom 90% restorana i zalogajnica reklamiraju  svoja jela osvjetljenim fotografijama na kojima su također tijela mrtvih životinja. Ako prošetamo selom u određeno doba godine možemo i prisustvovati ubijanju životinje.
Svaki dan osoba koja je prestala doprinositi toj patnji zažmiri na takve stvari, jer zna da je još uvijek u manjini, i da prvo mora promjeniti sebe, a ne svijet. Onda ode na večeru s prijateljem i taj prijatelj naruči ćevape i dok ih jede šprda se s njim da ne zna što propušta, ode na obiteljski ručak i svi mu se smiju i također smatraju da nešto propušta, gdje god da ode nametnuto mu je da jede meso. A da ne pričamo o svakodnevnim tv reklamama.
Takav jedan vegan onda objavi dokumentarac o štetnosti mesa za okoliš, zdravlje, i jadne životinje i onda ga u komentarima napadaju da im prestane nametati svoj pogled na svijet. Ljudi ne vole da ih se podsjeća na patnju kojoj doprinose svakim zalogajem, tješe se raznim glupostima poput one da životinje ne osjećaju bol, ili da se vole žrtvovati za nas. No nitko od njih ne bi ubio svog psa ili mačku, jer im ne žele nanjeti bol. Takvo nešto zovemo diskriminacijom vrste. Da nas je mliječna industrija naučlila da je ok silovati mačke i uzimati njihovo mlijeko, mi bi bili OK s tim. Ovako su u pitanju krave, koze, ovce itd.Što bi taj vegan onda trebao reći za prodavaonice hrane, namještaja, odjeće, obuće? Na ručkove sa prijateljima, obitelji? Na kolinje? Ništa, jer ga nitko ne sluša. Ne žele da im se nešto nameće.

Ali jesu li vegani jedini koji vam ”nameću” stvari? Tko vas tjera da jedete kokošje menstruacije, leševe pune bakterija, da pijete mlijeko od drugog sisavca? Zašto ne pijete mlijeko od štakora, žirafe, mačke? Jeste li ikada probali živjeti bez takve prehrane barem tjedan dana, znate li uopće što popuštate? U školi nam nikada nisu rekli odakle dolazi naša hrana, i nitko vas neće povesti na izlet u klaonicu kao što vas povede na berbu jagoda. Mi razmišljamo onako kako nam je mesna i mliječna industrija nacrtala. 

Činjenica je da veganstvo u današnje doba nije nikakvo nametanje, nego čisto informiranje ljudi, jer neki doista ne shvaćaju štetnost proizvodnje mesa, mlijeka, i svih životinjskih proizvoda. Ljudi su egoističnim načinom života istrijebili tolike vrste, a one koje su još tu pate zbog nas. Trebali bismo štititi životinje, i graditi svijet zajedno s njima, a mi ih uništavamo ne shvaćajući da time uništavamo sebe i budućnost za našu djecu. Ono što nam se doista nameće je upravo suprotno veganstvu. Svima nam je nametnuto da jedemo životinjske namirnice. Kako? Upalite tv, svaka reklama govori kupi meso, kupi sir, kupi jaja. Nijedna ne govori kupi brokulu. Proizvođači brokule znaju da je zdrava i ne moraju potplaćivati nikoga da nam to promovira svaki dan. Kada tvoj život dođe kraju, hoće li manje patnje u svijetu biti jer si postojao, ili zato što si preminuo?

VEGANSTVO JE OGRANIČAVANJE?

VEGANSTVO

Većina ljudi misli da je veganska prehrana ograničavanje i odricanje, to je možda nekada bilo istina, ali danas se uvelike promjenilo. Ovisno o tome kako gledamo na veganstvo s moralne strane, moglo bi se reći i da se ničeg ne odričemo kada postanemo vegani, samo prestanemo uzimati ono što nikada nije ni bilo naše. I to je istina, jer nečije tijelo, njegovi organi, noge, ruke, živčani sustav, masnoće – to ne možemo nazvati hranom, to su dijelovi koji čine živo biće kojemu sigurno nije i ne može biti jedina svrha da ga mi skuhamo za ručak. Postoje velike zablude o veganskoj prehrani kojih ljudi nisu svjesni, a najčešća je ona da jedemo samo travu, da nanosimo bol biljkama i ostale šašave izjave koje su jedina obrana kada kognitivna svijest proradi. Biljke nemaju živčani sustav i ne mogu osjetiti bol, sve i da mogu, kako je jesti životinje i biljke bolje od toga da jedemo samo biljke u tom slučaju? Vegani ne jedu samo travu, nego raznovrsnu prehranu, ljudi koji spominju travu su obično oni koji cijeli život kroz kuhinju vrte 5 istih jela i vegetu kao začin. Sry friends, tako je.

KAKO VEGANI KUHAJU AKO NE KUPUJU ŽIVOTINJSKE PROIZVODE?
Umjesto mljevenog mesa koristimo sve vrste leće, graha, heljdu, sojine ljuspice ili mrvljeni seitan, dimljeni tofu itd.
Umjesto odrezaka od mesa koristimo dimljeni tofu, tempeh ili seitan,
Umjesto burgera s mljevenim mesom kao osnova se mogu koristiti iste namirnice kao za mljeveno meso, dakle grah, leća, heljda, riža, sojine ljuspice, seitan, tofu, itd.
Umjesto kravljeg jogurta – biljni jogurt od soje, kokosa, badema, lješnjaka, indijskog oraha itd. 
Umjesto kravljeg mlijeka – biljno mlijeko od soje, kokosa, badema, lješnjaka, indijskog oraha itd.
Umjesto jaja u kolačima – banana, pire od jabuke, chia sjemenke, lan sjemenke, jabučni ocat, slanutkova voda, zamjena za žumanjak, zamjena za bjelanjak i ostale druge više egzotične zamjene,
Umjesto jaja u slanim jelima – tofu i crna sol, slanutkovo brašno
Umjesto kravljeg sira – biljni sir od indijskih oraha, soje ili badema,
Umjesto maslaca – kokos ulje ili margarin,
Umjesto mliječne čokolade – tamna (iako postoje i mliječna i bijela vegan čokolada, a mogu se napraviti i doma)
Umjesto kravljeg vrhnja – vrhnje od zobi, riže, soje itd.
Umjesto mesnih prerađevina – veganske paštete, salame, hrenovke itd.
Umjesto majoneze s jajima – majoneza bez jaja,
Umjesto meda – agavin sirup, datuljin sirup.
ITD. ITD.
I samo tako, već vidite da možete veganizirati 90% svojih svakodnevnih jela.
Dakle kao vegan se ničega ne odričete, samo nađete zamjenu. Okusi su isti jer, sjetite se, da svoje meso ne jedete sirovo, nego pripremljeno sa raznim začinima, a ti isti začini se koriste u veganskoj kuhinji te u svom originalu i jesu veganska hrana. Slatkiši poput bajadere, napolitanki, krem prutića, griotte, ledene kocke su veganski – to sigurno niste znali 🙂

Zašto vegani jedu zamjene za mliječna i mesna jela ako su se toga ‘odrekli’?
Vegan možete postati iz etičkih, ekoloških ili zdravstvenih razloga.
Kada postanete vegan iz etičkih razloga – što bi bilo za životinje i njihovu dobrobit, i dalje ne poričete da je okus mesa ukusan – ali dosegli ste razinu svijesti gdje znate da ga je pogrešno jesti, da znate da je to nečiji leš, i da je netko patio zbog toga – nakon toga više i nema okusa. Onda otkrijete vegansku zamjenu koja ima isti okus, znate da to nije nečiji leš, da nije mrtvo, da nije krvavo. Zašto to ne biste jeli? Nismo postali vegani jer nam se odjednom sve ogadilo, nego zato što smo postali svijesni priče koja se odvija iza toga mesa, i to je sasvim uredu.
Uostalom, zašto mesojedi nečiju nogu nazivaju batakom? Nečije mljeveno tijelo hamburgerom ili ćuftom? Nečij trbuh slaninom? Nečiju menstruaciju jajom za doručak? Pčeliji izmet medom? Pitanje bi moglo biti postavljeno i u drugom smjeru izgleda.

Veganska prehrana je nedostupna i skupa?
Veganska hrana može i ne mora biti skupa. Isto kao i u svakom drugom životnom stilu i prehrani sami biramo proizvođače i namirnice. Mnogi mi ne vjeruju ali otkad se hranim veganski trošim tri puta manje novaca za hranu mjesečno. Možemo kupovati mlijeko, a možemo ga napraviti sami za par minuta, na kraju krajeva mlijeko uopće ne moramo piti. Ja ga koristim samo za kolače, smatram da ljudima nakon odvikavanja od sise nije potrebno nikakvo mlijeko, ne možemo se praviti pametniji od prirode i očiglednog. Ne moramo kupovati veganske skupe namirnice isto kao što ne moramo kupovati neveganske skupe namirnice. Razumijete? Veganska hrana je dostupna svima, svaki odjel trgovine popunjen voćem, povrćem, grahoricama, mahunarkama, orašastim plodovima, sjemenkama itd. je veganski i svi smo to jedemo cijeli život. Neke trgovine imaju ponudu veganskih ”mesnih i mliječnih” prerađevina, dok sve trgovine imaju biljna mlijeka i namaze. Što bude veća potražnja, bit će i ponuda – ne brinite. 

VEGANIMA NISU POTREBNI DODATCI PREHRANI! 
Jedini dodatak kojeg velika većina vegana uzima je b12, ali to je vitamin kojeg bi trebali konzumirati svi ljudi nebitno čime se hrane. Vitamin b12 se zadržava kratko u našem organizmu i zato ga konstantno, čak svaki dan treba nadomirivati. 

Zašto se uopće zamarati s veganstvom? Zašto veganstvo? Pogledaj OVDJE.

MITOVI O VEGANSTVU

VEGANSTVO

Veganska hrana nije ukusna?
Veganska hrana je ukusna, raznolika i jednostavna. Mislite li da bi toliko ljudi jelo vegansku hranu da nije ukusno? Čak i oni koji ne jedu biljnu prehranu i dalje jedu dio nje, svi smo u životu pojeli bananu, jabuku, jagodu, grah, rajčicu, zelenu salatu, papriku, krompir, kruh itd. I svima nam se sviđa barem nešto od toga zar ne? Jeste ikada probali bajaderu? I ona je potpuno biljna! Sva hrana koja nije veganska dobiva okus i ljepotu upravo iz veganskih namirnica kao što su začini. Meso i riba ne bi imali nikakav okus bez soli, papra, paprike u prahu, začinskih bilja, maslinovog ulja, itd. 

Vegani su dosadni ljudi?
Neki ljudi veganizam povezuju s negativnošću i pedantnošću, ali to jednostavno nije istina. Smiješno je da ljudi koji postanu vegani obično uživaju u životu još više nego prije; osjećaju se sretnije i energičnije, a tada imaju više vremena i sposobnosti za biti najbolji prijatelj, sestra, brat, roditelj, dijete. Više energije i sreće ne može učiniti osobu dosadnom!

Veganska hrana je vrlo skupa? 
Ni to nije točno, jer je osnova veganske prehrane jeftina: povrće, voće, orašasti plodovi, sjemenke, krumpir i žitarice. To možete nadopuniti s proizvodima kao što su nadomjesci za meso, lažni sir i veganska čokolada. Supermarketi imaju dobar izbor za biljojede, a tek tržnice! Veganski način života možete učiniti skupim koliko želite, kao i sve drugo u životu.

Povrće ne sadrži dovoljno proteina? 
Ljudi misle da povrće sadrži premalo ili uopće nema proteina. Ali predrasude su jednako lažne kao i ostale. Dobri izvori proteina su: slanutak, mahunarke, quinoa, zobena kaša, proizvodi od soje, puno lisnatog povrća, grahorice, nutritivni kvasac, sjemenke i orašasti plodovi. Tu su i bezbrojni biljni proteinski prašci na bazi sjemenki konoplje i graška.

Vegani jedu samo zdrave stvari?
Veganska prehrana sastoji se uglavnom od povrća, voća, orašastih plodova i sjemenki, ne znači da morate jesti samo to. Danas postoji veganska verzija svakog proizvoda – pizze, kolača, sladoleda, pomfrita, čipsa, tjestenine, čokolade: čega god se sjetite. Također svaki recept za kolače i slana jela može se veganizirati.

Vegani nameću svoja mišljenja drugima? 
Ako uđete u  prodavaonicu hrane, imamo mesnice gdje su izloženi leševi krava, svinja, peradi, imamo ribarnice gdje su izložena mrtva tijela riba, imamo cijeli odjel posvećen prerađevinama od mrtvih tijela životinja, imamo cijeli odjel posvećen jajima i mlječnim proizvodima, imamo slatkiše koji se sastoje od želatine, mliječnih proizvoda, jaja, imamo zamrzivače opet pune leševa. Samo mali dio prodavaonice ne sastoji se od takvih odjela. 
Ako uđemo u prodavaonicu namještaja 60% a negdje i 100% namještaja presvučeno je kožom životinje, ili ispunjeno perjem životinje. Trgovine obućom i odjećom se ponose kožnim sandalama, remenjem, jaknama itd…Ako prošetamo gradom 90% restorana i zalogajnica reklamiraju  svoja jela osvjetljenim fotografijama na kojima su također tijela mrtvih životinja. Ako prošetamo selom u određeno doba godine možemo i prisustvovati ubijanju životinje. Tako da ne bih rekla da su vegani oni koji nameću bilo što. Samo pokušavamo educirati.

Veganstvo je ograničavanje? 
Većina ljudi misli da je veganska prehrana ograničavanje i odricanje, to je možda nekada bilo istina, ali danas se uvelike promjenilo. Ovisno o tome kako gledamo na veganstvo s moralne strane, moglo bi se reći i da se ničeg ne odričemo kada postanemo vegani, samo prestanemo uzimati ono što nikada nije ni bilo naše. I to je istina, jer nečije tijelo, njegovi organi, noge, ruke, živčani sustav, masnoće – to ne možemo nazvati hranom, to su dijelovi koji čine živo biće kojemu sigurno nije i ne može biti jedina svrha da ga mi skuhamo za ručak. Postoje velike zablude o veganskoj prehrani kojih ljudi nisu svjesni, a najčešća je ona da jedemo samo travu, da nanosimo bol biljkama i ostale šašave izjave koje su jedina obrana kada kognitivna svijest proradi. Biljke nemaju živčani sustav i ne mogu osjetiti bol, sve i da mogu, kako je jesti životinje i biljke bolje od toga da jedemo samo biljke u tom slučaju? Vegani ne jedu samo travu, nego raznovrsnu prehranu, ljudi koji spominju travu su obično oni koji cijeli život kroz kuhinju vrte 5 istih jela i vegetu kao začin. Sry friends, tako je.

Vegani su licemjerni jer koriste zamjene za životinjske proizvode?
Vegan možete postati iz etičkih, ekoloških ili zdravstvenih razloga.
Kada postanete vegan iz etičkih razloga – što bi bilo za životinje i njihovu dobrobit, i dalje ne poričete da je okus mesa ukusan – ali dosegli ste razinu svijesti gdje znate da ga je pogrešno jesti, da znate da je to nečiji leš, i da je netko patio zbog toga – nakon toga više i nema okusa. Onda otkrijete vegansku zamjenu koja ima isti okus, znate da to nije nečiji leš, da nije mrtvo, da nije krvavo. Zašto to ne biste jeli? Nismo postali vegani jer nam se odjednom sve ogadilo, nego zato što smo postali svijesni priče koja se odvija iza toga mesa, i to je sasvim uredu.
Uostalom, zašto mesojedi nečiju nogu nazivaju batakom? Nečije mljeveno tijelo hamburgerom ili ćuftom? Nečij trbuh slaninom? Nečiju menstruaciju jajom za doručak? Povraćanje pčele medom? Pitanje bi moglo biti postavljeno i u drugom smjeru izgleda.

Vegani moraju uzimati dodatke prehrani?
Jedini dodatak kojeg velika većina vegana uzima je b12, ali to je vitamin kojeg bi trebali konzumirati svi ljudi nebitno čime se hrane. Vitamin b12 se zadržava kratko u našem organizmu i zato ga konstantno, čak svaki dan treba nadomirivati. 

20 NAJČEŠĆIH PRIMJEDBI I PITANJA VEZANIH UZ VEGANSTVO

VEGANSTVO
  1. a) Ako svi postanemo vegetarijanci, preplavit će nas životinje?
    Životinjama na farmama nije omogućeno da se razmnožavaju na prirodan način i farmeri ih uzgajaju samo onda kada time mogu ostvariti profit. Ako bi se s vremenom smanjila potrošnja mesa, tada bi se uzgajalo sve manje životinja. To znači da mi ne bismo bili preplavljeni milijunima uzgojenih životinja, kao što to mnogo ljudi misli. Na kraju, nekolicina koja je preostala, bila bi slobodno puštena: svinje mogu rovati šumom – što je za njih i prirodno,  ovce će pasti obronke brežuljaka poput jelena i tako redom. Njihova populacija naći će svoje prirodno stanište, baš kao i svaka druga životinjska vrsta koja živi u prirodi.
    1. b) Ako svi postanemo vegetarijanci – sve životinje će izumrijeti.
    Istina je da će broj životinja opasti kako će farmeri s godinama uzgajati sve manje i manje životinja. Životinje na farmama žive u kontroliranim i za njih prirodno narušenim uvjetima ispunjenima strahom i boli. Velika većina njih drže se u zatvorenim blokovima gdje nikad ne vide svjetlo dana. Vani ih drže samo u kratkom intervalu prije nego budu zaklane za meso – često na nezamislivo barbarski način.  Sve farmske životinje rođene su da umru na našu zapovijed – odvratna zamisao. Također, neke uzgojene sorte su s vremenom toliko izmijenjene od svojih stvarnih predaka da bi bilo pristojnije pustiti ih da izumru. Za primjer, pilići brojleri i purice uzgajane za meso često su tako debele da jedva mogu hodati, a noge im se potpuno deformiraju. Umjesto toga, mogli bismo uspostaviti velike prirodne rezervate za život tradicionalnih (sada rijetkih) pasmina koje nisu toliko izmijenjene.
    Bilo bi puno više zemlje dostupne za rezervate jer se sada većina terena koristi za rast usjeva kojima se tove  životinje. Također, bilo bi više mjesta za šume i proplanke te druga područja gdje bi mogle bujati izvorne vrste biljnog i životinjskog svijeta, a bilo bi mjesta i za preostale nekadašnje farmske životinje. Divlje svinje, purice i divlje kokoši (preteča današnje farmske kokoši iz kaveza) živjele bi u svom prirodnom okruženju.
    Mnogi ljudi zaboravljaju da su farmske životinje uzgojene od divljih životinja – i da njihovi prirodni preci trebaju očuvanje.
    U vegetarijanskom svijetu životinje ne bi bile uzgajane i držane zbog profita, nego bi im bilo dozvoljeno da slobodno žive svojim prirodnim načinom života.

    2. Naši zubi i probavni sustav stvoreni su za jedenje mesa.
    Ne, nisu. Mi možemo probavljati meso, ali naš probavni sustav je drugačiji od onog u mesoždera: naša crijeva su duža (tako da mi možemo probavljati veću količinu biljaka), a naši zubi nisu oblikovani za komadanje i trganje mesa. Naši zubi i usta nemaju taj oblik da bi bili u mogućnosti ubiti i držati žrtvu koja se trza (usporedite oblik naše čeljusti i zuba sa onima u lava – ili vaše kućne životinje – mačke ili psa!). Zato ljudi kuhaju meso prije nego ga jedu  i zato mi ne možemo drobiti i žvakati sirove kosti. A vezano uz naše oštre zube – gorile su isključivo vegetarijanci – kao uostalom i većina primata – iako imaju mnogo dulje i oštrije očnjake nego ljudska bića. Ishrana ljudskih predaka bila je veganska dok nisu počeli loviti prije otprilike milijun i pol godina, ali čak i tada je meso bilo slabo zastupljeno u njihovoj prehrani. Zato ljudi žive dug i zdrav život na vegetarijanskoj i veganskoj ishrani, ali brzo umiru ako ne jedu ništa drugo osim mesa.

    3. Jedenje mesa je prirodno.
    Baš kao što smo sad vidjeli, i nije. Ljudi su počeli jesti meso tek u relativno nedavnoj prošlosti evolucije i to jedino korištenjem alata kao što su koplje i vatra. Tek kad smo počeli uzgajati životinje na farmama meso je postalo uobičajen dio naše prehrane, dok se meso u svakodnevnoj prehrani nalazi tek odnedavno – pojavom  industrijskih farmi nakon Drugog svjetskog rata. To je dovelo do smanjivanja troškova uzgoja životinja, a posljedica je bila eksplozija konzumiranja mesa. Na primjer, 1946. količina pojedene peradi u V. Britaniji bila je 31,9 milijuna, a u 2001. preko 800 milijuna. A što ide uz industrijske farme – izvoz i prodaja živih životinja, te klaonice!

    4. Mnoge životinje ubijaju da bi se prehranile: zašto ne bismo i mi?
    Životinje čine mnoge stvari koje mi ne činimo i ne bismo nikad činili! Kako god bilo, ne smijemo ubijati, zato što imamo izbor. Lavovi, tigrovi i drugi moraju ubijati da bi preživjeli (oni su poznati kao pravi mesožderi): mi nismo. Životinje samo mogu pratiti svoje instinkte, ali mi, ljudska bića, možemo razmišljati o posljedicama naših akcija. Mi možemo prepoznati patnju drugih životinja i možemo izabrati da im tu patnju ne zadajemo. Ako izaberemo da oni pate, što to govori o ljudskoj rasi?
    Jedenje mesa uzrokuje masovnu bol i patnju; uništava Zemlju, a zdravstvenu službu košta milijune.

    5. U redu je jesti životinje ako su dobro živjele.
    Da li bi bilo u redu ubijati i jesti ljude ako su dobro živjeli? I što mi uopće podrazumijevamo pod dobar život? U slučaju životinja, sigurno ne mislimo na dug život. Životinje uzgojene radi mesa ubijene su kao mladunčad (u primjeru janjadi i telića) ili u trenutku kad su postali fizički zreli – istovjetno dobi tinejdžera kod nas ljudi i nikad nisu imali priliku živjeti bilo koji oblik odraslog života. Životinje, naravno, žele živjeti baš kao što to želimo i mi. Prvi instinkt koji svaka životinja ima je – preživljavanje. Ubijajući ih, uzimamo od njih najvažniju stvar koju imaju; uskraćujemo im izvorno pravo na život.
    Također je naivno zamišljati kako bilo koja životinja na farmi vodi dobar život: velika većina njih na industrijskim farmama iskorištavana je, zanemarivana i uništena – prisiljena da vodi bijedan život na način koji uređuje farma koja ih vidi samo kao oblik ostvarivanja prihoda. Nakon toga susreću se s okrutnom i zastrašujućom smrti u klaonicama: unatoč tome što ih ljudi navodno omame, milijuni životinja su još uvijek pri punoj svijesti kada im razrežu grlo. Čak i životinje organski uzgajane na slobodnom prostoru pate na tim farmama (vidi 6. pitanje) i suočavaju se s jednako potresnom smrću vrlo mlade, baš kao i životinje na industrijskim farmama.

    6. Ja ionako jedem samo organsku, na slobodnom prostoru uzgojenu (nezatočenu) ribu/piletinu
    Dobro. Svaki izbor koji ljudi učine, a koji umanjuje patnju životinja je dobrodošao izbor – ali zašto stati samo na nekim vrstama životinja ili samo na nekim oblicima patnji? Ribe i pilići osjećaju bol i imaju instinkt za preživljavanjem na isti način kao i krave i svinje. Možda su to manje atraktivne životinje za vas, ali to ne znači da su njihovi životi i patnja njima manje važni.
    Isto tako, iako životinje koje su uzgojene organski na slobodnom prostoru obično (iako ne uvijek) vode bolji život nego životinje na industrijskim farmama, one još uvijek pate na razne načine. Na primjer, takozvane farme za proizvodnju jaja gdje su kokoši držane na slobodnom prostoru mogu uključivati tisuće kokoši koje se naguravaju u hangaru s ograničenim pristupom izlazu i s ograničenom površinom zemlje. Čak i na boljim farmama tog tipa, svi muški pilići odmah se ubijaju kao beskorisni proizvod jer ne nose jaja i jer su premršavi ili prežilavi za meso. Svim životinjama na farmama onemogućeno je miješanje u normalne društvene grupe, tako da patke nikad ne vide svoje pačiće; svinjama oduzimaju praščiće prerano; a telići su otrgnuti od svojih majki – krava muzara – dok su stari tek jedan dan. Čak i na takvim farmama, muška telad ubijena je jer ne daje mlijeko, ili nije pogodna za rasplod. Sve farmske životinje uskraćene su za mogućnost vođenje njima prirodnog načina života i sve se šalju u klaonice čim se vidi veći prihod u tome da ih se ubije nego da ih se drži na životu.
    Životinje ne trebaju služiti zadovoljenju ljudskih potreba i navika, one imaju svoje vlastite razloge za život. Nema potrebe da se bilo koja životinja drži na farmi ili da se zakolje. Jedenje bilo koje vrste mesa pridonosi patnji životinja – kao i globalnom zagađenju okoliša te povećanju svjetske gladi, a svemu tome je uzrok jaka mesna industrija. Što manje mesa ljudi jedu, tim bolje, a mnogi su otkrili da im smanjivanje količine mesa u prehrani čini dobro – no, konačno, jedini zaista dosljedan i etički izbor je: ne jesti životinje uopće.

    7. Biljke također vrište kada ih se izvlači iz tla ili ih se sjecka za hranu.
    Zijev, zijev! Ta primjedba se postavlja obično u šali, ali ako želite pravi odgovor, evo, on slijedi!
    Biljke ne osjećaju bol. Nemaju receptore za bol, živce i centralni živčani sustav. Vrištanje koje su osjetilni receptori detektirali kad je biljka oštećena uzrokovano je pomicanjem plinova. Rez oslobađa pritisak koji pokreće plinove unutar biljke da se pomaknu prema mjestu gdje je napravljen rez, proizvodeći tako određeni zvuk. Čak i ako je biljka osjetila bol, prosječan mesojed je odgovoran za deset puta više biljaka koje se ubiju nego prosječan vegetarijanac (vidi pitanje broj 10.) – jer sve životinje koje mesojedi konzumiraju, same jedu ogromne količine biljaka. Dakle, kome je stalo do biljaka prvi izbor je svakako ne jedenje životinja i namirnica životinjskog porijekla.

    8. Ako zaglaviš na pustom otoku, i ti ćeš morati jesti meso.
    Možda – ali ako si zaglavio na pustom otoku, možda ćeš morati trčati okolo potpuno gol, nikad se ne otuširati i brisati guzicu lišćem; no to ne znači da ćeš te stvari trebati raditi cijelo vrijeme dok si doma. Uostalom vjerovatnost da će se nešto tako dogoditi je jako mala. Vegnastvo nikada nije poručivalo nemojte jesti meso da bi preživjeli, nego nemojte jesti meso da bi preživjeli AKO IMATE TISUĆE BILJAKA OD KOJIH MOŽETE PREŽIVLJAVATI, a imate. I jako su fine 🙂

    9. Bog nam je dao životinje da ih jedemo.
    Ni jedna religija ne naređuje svojim sljedbenicima da jedu meso i mnogi kršćani, muslimani, budisti i židovi su vegetarijanci kao što su to i svi iz reda Hare Krishna i Jaina. Većina Hindua, naravno, ne jede crveno meso. Za mnoge religiozne ljude odgovor na to pitanje nudi se u osobnoj procjeni. Većina religija, ionako propovijeda suosjećanje, ljubaznost i milosrđe, a klaonica i industrijska farma ne čini se baš u skladu s tim. Dakle, religijsko opredjeljenje nam ne može biti opravdanje da ne postanemo vegani.

    10. Ako bismo svi jeli povrće, plodove i sjemenke, ne bismo li onda trebali više pesticida?
    Ne. Stavljajući na stranu pitanje jesu li pesticidi uopće potrebni, ako bi svatko bio vegetarijanac koristili bismo manje pesticida jer bi zapravo sadili manje usjeva. Sve životinje na farmama jedu biljke i pretvaraju ih u hranu zapravo vrlo neproduktivno. Prosječno, farmska životinja treba pojesti 10 kg biljnih bjelančevina da bi napravila 1 kg mesa – drugim riječima, ako bi ista zemlja bila korištena za sadnju usjeva čije bi plodove jeli ljudi, bila bi deset puta produktivnija. Da to postavimo na još jedan način, 90% usjeva koje koristimo da nahranimo životinje je uzalud potrošeno. Ako ne bismo jeli životinje, ne bismo trebali saditi te usjeve ili koristiti kemikalije na njima.

    11. Ribe ne osjećaju bol.
    O, da, osjećaju! Brojne znanstvene studije potvrdile su da riba osjeća bol.  Ribolov za potrebe industrije uzrokuje ribama beskrajnu patnju jer su ubijene ili na način da su zgnječene u mreži tako da im plivajući mjehuri eksplodiraju kad ih iznesu na površinu ili pak tako da skapavaju vapeći za kisikom na palubi broda. Mnoge vrste riba, pogotovo losos, danas se uzgajaju u prevelikom broju te pate od raznih infektivnih bolesti, parazita i malog prostora zbog prenatrpanosti.

    12. Što bi se dogodilo krajolicima ako životinje ne bi pasle na njima?
    Kao što smo već rekli, trebali bismo iskorištavati manje prirode za poljoprivredna dobra ako bismo svi bili vegetarijanci: to znači za bi se većina zemljišta mogla vratiti u prirodan oblik. Na svijetu je premalo šuma – to možemo promijeniti tako da nećemo trebati iskorištavati zemlju sadeći usjeve (kao što su soja i uljana repica) da bismo nahranili životinje.
    Suprotno od pomisli da bi nestanak stočarskih farmi mogao uzrokovati propadanje krajolika, kako neki ljudi misle, nestanak stočarskih farmi značio bi veliko smanjenje patnje, a biljnom i životinjskom svijetu dozvolilo bi se da se oporavi (vidi 1b).

    13. Zašto ne bismo učinili nešto za ljude umjesto za životinje?
    Vegetarijanstvo, dapače, pomaže ljudima. Mesna industrija uzrokuje uništavanje okoliša kroz stvari kao što su krčenje šuma, erozija tla, onečišćenje vode i proizvodnja stakleničkih plinova – živjeli bismo u čišćem, boljem svijetu ako bismo svi bili vegetarijanci. Drugo, zato što je proizvodnja mesa tako nezadovoljavajući način proizvodnje hrane jer iskorištava izvore koji bi trebali biti za ljudska bića, u zemljama u razvoju pojavljuje se novi problem –  tamo se tlo povećano iskorištava za proizvodnju stočne hrane zbog izvoza u bogate zemlje svijeta umjesto da se koristi za sadnju hrane za tamošnje stanovništvo. Konačno, vegetarijanstvo poboljšava ljudsko zdravlje, što se dobro odražava na pojedince i društvo u obliku jedne cjeline: manji troškovi za zdravstvenu njegu i manje izgubljenih radnih dana  zbog bolesti. O tome kako veganstvo može spriječiti glad u svijetu čitajte ovdje.
    Suosjećanje prema životinjama nije u sukobu sa suosjećanjem prema ljudima. Vegetarijanstvo je izbor koji svaki pojedinac može učiniti da bi unaprijedio život životinja i ljudskih bića. Ono što će ljudi jesti također je izbor – baš kao i to gdje se zapošljavaju, što čine u svoje slobodno vrijeme ili za koga glasaju. Mnogi vegetarijanci posvetili su svoje živote borbi za dobrobit čovječanstva.

    14. Hitler je bio vegetarijanac.
    Ne, nije. Jeo je životinje – baš kao i Himmler, Goering, Adolf Eichmann, Joseph Stalin, Pol Pot, Attila the Hun, Idi Amin, Saddam Hussein, Harold Shipman, Timothy McVeigh, Myra Hindley i gotovo svaki drugi ubojica u povijesti. Njegov liječnik mu je savjetovao vegetarijansku prehranu, ali on je se nije pridržavao, no i da je to ne bi ništa dokazalo osim da je pazio na svoje zdravlje.

    15. Svi farmeri ostali bi bez posla ako bismo prestali jesti meso.
    Ako bismo svi postali vegetarijanci, ljudi bi još uvijek morali jesti, tako da bi za farmere bilo dovoljno posla! Zapravo, činjenica je da je upravo intenzivan uzgoj životinja na farmama uzrokovao veliku nezaposlenost u poljodjelstvu tako da su neki poljoprivrednici bili prisiljeni tražiti posao u mesnoj industriji. Vegetarijanski svijet značio bi više zaposlenosti kroz održiv rast poljoprivredne proizvodnje.
    Kako god bilo, čak i ako bi farmeri ostali bez posla, to nije razlog da uzgajamo životinje za hranu. Jedenje mesa pogubno je za nas same, za životinje, kao i za cijeli planet – i ako je to ispravno zaustaviti, onda nezaposlenost onih koji rade u mesnoj industriji nije razlog da se to nastavi. Vezano uz ovo što je bilo spomenuto, ako se riješimo svog kriminala, policija bi ostala bez posla, a ako bismo prestali biti bolesni, doktori i sestre ne bi imali što raditi: ali to ne znači da se ne bismo trebali riješiti kriminala i bolesti.

    16. Ne smeta mi to što si ti vegan – ali ne bi trebao nametati svoje stajalište drugim ljudima. To je stvar osobnog izbora svakog pojedinca.
    Pokušavati uvjeriti ljude da promijene način razmišljanja nije nametanje svojih stajališta njima. To je jedno zdravo neslaganje na čemu se, uostalom, zasniva demokracija i koje je važno da bi mogle nastupiti bilo kakve promjene.  Ono što jedemo, također, nije stvar pojedinca. Jedenje mesa i veganstvo nisu dvije strane istog novčića: jedno donosi smrt i patnju životinjama, razaranja planeta i štetu ljudskom zdravlju, a drugo ne. Razlog zašto vegani pokušavaju promijeniti razmišljanje onih koji još uvijek jedu životinje je taj što njihov pojedinačni izbor nemjerljivo utječe na druga bića, ljudska i ne-ljudska.

    17. Koju bi razliku činila jedna osoba koja bi se odrekla jedenja mesa?
    Veliku razliku. Prosječni mesojed kroz svoj životni vijek prosječno konzumira 5 krava, 20 svinja, 29 ovaca i janjadi, 780 pilića, 46 purica, 18 pataka, 7 zečeva, 1 gusku i pola tone ribe. To je mnogo spašenih života. Važno je naglasiti da je najbolja reklama za vegetarijanstvo zdrav i sretan vegetarijanac: ako postaneš takav vegetarijanac bit ćeš u mogućnosti utjecati na druge da postanu i oni dio pokreta prema suosjećajnijem i razumnijem svijetu.

    18. Jedemo meso još od vremena špiljskog pračovjeka.
    Također smo lagali, krali, ubijali jedni druge i vodili ratove od vremena špiljskog pračovjeka. To ne znači da su te stvari ispravne (vidi pitanje 2 i 3).

    19. Zašto vegetarijanci uvijek izgledaju bolesno?
    Ne izgledaju. To je kao da pitate zašto tupei uvijek izgledaju loše – to je tako samo zato što uvijek primjećujemo one loše. Ako poznaješ nekoga (tko opet poznaje nekoga…) tko je bio bolestan, to ne predstavlja vegetarijance! Ljudi poput Martina Shawa, Pamele Anderson, Joanne Lumley i Carla Lewisa, osvajača 6 Olimpijskih zlatnih medalja, izgledaju prilično dobro uz pomoć svoje vegetarijanske prehrane. Tko je sve vegetarijanac iz svijeta poznatih provjeri ovdje.

    20. Kada životinje ne bi bile sretne i zdrave, one ne bi rasle, nesle jaja i slično…
    To jednostavno nije istina. Ljudi ne izrastaju veliki jer su sretni, a tako ni životinje. Pilići uzgajani za meso danas rastu skoro dvaput brže nego prije 50 godina – iako žive u daleko gorim uvjetima, nagužvani u smrdljive zatvorene kaveze u velikim halama s desecima tisuća drugih i pate od šepavosti i drugih problema. Oni ne narastu veliki jer su sretni nego zato jer su selektivno uzgajani da bi brzo dobili na težini, davani su im lijekovi koji potiču rast i hranjeni su specijalnom hranom.
    Slično tome, krave muzare uzgajane su tako da proizvode mnogo više mlijeka nego što je to za njih prirodno. Zapravo, mliječna industrija počiva na tome da životinje učini nesretnima – oduzimajući im teliće tako da bi ljudi mogli piti mlijeko njihovih majki – da bi obavljale svoju funkciju. Kokoši nesilice uzgajane su da bi proizvodile tako mnogo jaja da na kraju gube kalcij iz kostiju koje postaju krhke te zadobivaju lomove nogu kao posljedice toga. One ne ležu jaja jer su sretne: one jednostavno nemaju izbora. Svinje nemaju meso da bi ga mi jeli, krave mlijeko da bi ga mi pili niti kokoši nesu jaja za nas.
    Iskorištavanje i manipuliranje njihovim životima i prirodnim nagonima više je nego neopravdana okrutnost s kojom trebamo prekinuti zbog održivosti cijelog planeta.

source: vegan.hr