punjene paprike (bez mesa) & batat pire

Recepti za slana jela

Za paprike

15-20 paprika

250g heljde

100g riže

200g leće (može i crvena i zelena leća)

2-3 žlice lanenih sjemenki

2-3 žlice chia sjemenki

2 žlice zobenih pahuljica

2 žličice soli, papra, crvene paprike, soja sosa i koncentrata rajčice.

1 luk nasjeckani

1 veća mrkva naribana

2 režnja češnjaka naribana ili 1 žličica češnjaka u prahu

Možete dodati i mješavinu začina za punjene paprike umjesto ovih začina gore ako ste fan toga, također će biti dobro.

-Sve osim začina, chia sjemenki i povrća dodati u lonac i prokuhati par minuta samo da nabubri (dakle riža, leća, heljda, zobene, lan)

-Zatim procjediti i isprati te dodati začine, chia sjemenke, luk, mrkvu i češnjak.

-Paprike očistiti i napuniti smjesom. Nemojte napraviti prevelike rupe za punjene jer bi smjesa mogla izaći van tijekom kuhanja.

Složiti ih u lonac tako da se zbiju jedna uz drugu te da rupa s punjenjem bude okrenuta gore kako bi se izbjeglo ispadanje smjese (iako je jako čvrsta)

Između paprika možete dodati kriške dimljenog seitana ili tofua.

Za crveni sos

400 ml pasirane rajčice

1,200 l vode

Sol, papar, crvena paprika,

1 žličica šećera,

3 lovor lista,

1 žlica suhog peršina ili nekoliko listova svježeg

1 žlica brašna ili gustina

– Preliti paprike svim sastojcima osim brašnom, tek kada umak malo provrije dodati 1 žlicu brašna koju smo prethodno umutili s malo vode kako bi izbjegli grudice.

– Kuhati nekih 30-40 minuta.

Paprike se mogu i smrznuti nakon što se malo prohlade.

Pire od batata

300g batata (slatki krumpir)

200g krumpira

100ml biljnog mlijeka ili vode

1 žlica maslinovog ulja

Sol, papar, suhi peršin (svega po želji)

-Krumpir oguliti te kuhati 15-20 minuta, kada se skuha zgnječiti ga u pire uz dodatak mlijeka ili vode, na kraju dodati ulje i začine.

Tartelette punjene kokosom, limunom i borovnicom

Recepti za slatka jela

Za prhko tijesto

180 g oštrog brašna

90 ml maslinovog ulja

3 žlice vode

25g šećera

Prstohvat soli

Žličica praška za pecivo

– Špatulom pomješati sve sastojke osim brašna, dodati brašno i rukom sjediniti tijesto.

– Ako koristite multipraktik onda sve sastojke dodajte u posudu od multipraktika i miksajte dok se ne dobije kugla tijesta

– Tijesto je dovoljno za jedan veliki kalup od 26 cm ili 7 malih kalupa.

– Razvaljati tijesto u kalup/e i staviti u hladnjak dok se ne pripremi fil.

Umak od borovnica

200g borovnica svježih

50g šećera

1 limun šećer

50ml vode

1 (ne puna do vrha) žlica gustina

– Sve sastojke dodati u lončić i zakuhati dok se ne zgusne. Zatim usitniti blenderom. Ostaviti sa strane dok pripremimo fil od kokosa.

Kokos & limun krema

100 ml limun soka

85 g griza

200 ml kokos mlijeka

80 g šećera

Prstohvat soli

1 limun šećer

– Sve sastojke osim griza izvagati u lončić, kada zakuha dodati griz i mješati pjenačom dok se ne zgusne.

– U kalupe obložene tijestom dodati prvo kremu od kokosa, zatim umak od borovnice, peći na 160C 30 minuta.

Falafel wrap s aromatičnim tikvicama i limun hummusom

Recepti za slana jela

Za somune/lepinje

200ml tople vode ili biljnog mlijeka

1 žlica šećera

7 g kvasca

30 ml maslinovog ulja

340 g brašna

Prstohvat soli

– Dignuti kvasac s vodom i šećerom, dodati ulje, sol i brašno te zamjesiti tijesto koje se ne ljepi. Ako se ljepi onda slobodno dodati još malo brašna ili ulja. Najbolje je miksati nastavkom za tijesto 6-8 minuta i ostaviti da odmori sat vremena. Nakon sat vremena formirati kuglice od tijesta (120g svaka) te ih malo razvaljati u oblik lepinje i ostaviti da se dižu pola sata. Bitno je da somune ne razvaljate od sredine, nego samo rubove. Sredinu ostavite deblju. Pecite ih 5-7 minuta na 250 C ali oleh ugrijte prethodno te peciva stavite na vrel pleh i ubacite u pecnicu sve skupa.

*možete koristiti i naan kruh, recept je isti samo tijesto razvaljate tanje i pečete na tavi bez masnoće na jakoj vatri s obe strane nekoliko sekundi.

Falafeli (oko 35 komada)

450g namočenog slanutka (preko noći namočiti, nikako kuhati)

1 luk

1 svežanj peršina

4 režnja češnjaka

1,5 žlica slanutkova ili drugog brašna

1,5 žličica soli

1 žlica kumina

1/2 žličice kajenskog papra

1 žličica crnog ili bijelog papra

Prstohvat kardamona

1 žličica praška za pecivo

+ ulje za duboko prženje

– U multipraktik dodati sve sastojke i usitniti u kompaktnu smjesu od koje ćemo oblikovati kuglice. Kuglice treba ostaviti u frižideru 1-2 sata prije pečenja.

– Kada se dovoljno ohlade pržiti ih u vrelom ulju, za svaki falafel treba otprilike minuta. Vaditi ih na papir koji će upiti višak ulja i ostaviti sa strane. Falafele je najbolje raditi odmah prije serviranja jer tako imaju najbolju hrskavost izvana a mekanost unutra. Stajanjem omekšaju.

Aromatična tikvica i crvena roga paprika

1 srednja tikvica

2 roga paprike

40ml maslinovog ulja

Sok 1 limuna

1 žlica suhog bosiljka ili par listova svježeg

1 žlica balzamičnog octa

1 žličica češnjaka u prahu ili dva režnja svježeg

Sol, papar, kurkuma, kajenska paprika

– Na tavu dodati ulje i češnjak (ako koristimo svježi nasjeckati ga)

– Dodati tikvice rezane na ploške i paprike na julliene (trakice)

– Poklopiti malo da povrće omekša.

– Nakon par minuta dignuti poklopac i promješati te dodati ocat, limun i začine.

– Još kratko promješati te poklopiti i ostaviti sa strane.

Limun hummus namaz

250 g kuhanog slanutka

Sok 1 limuna

1 žlica tahinija (čista pasta od sezama)

3-4 žlice maslinovog ulja

1 režanj češnjaka ili 1 žličica češnjaka u prahu

Pola žličice soli i papra (po želji i više)

-Sve sastojke dodati u blender i umiksati u kremasti namaz. Možete napraviti i bez tahinija samo dodajte još jednu žlicu maslinovog ulja.

Ostali sastojci koje sam koristila su;

Majoneza, rajčica, krastavac, jabučni ocat. Možete dodati i zelenu salatu kad je u sezonu ili bilo koju vrstu salate koju volite.

Američka pita od tostiranog kokosa i karameliziranih banana

Recepti za slatka jela

Za podlogu

100g zobenih

120g badema

25g kokos šećera

80 ml kokos ulja

Prstohvat soli

– u multipraktiku usitniti sve osim kokos ulja, njega dodati na kraju te još malo miksati da se sjedini. U kalup promjera 24 cm dodati smjesu te ravnomjerno rasporediti po dnu i rubovima kalupa (rubove malo dignuti ne treba skroz do vrha)

Podlogu peći na 170 C 15 minuta.

Karamelizirane banane

4 banane

30 ml vode

60 g kokos šećera

Prstohvat soli

Zakuhati vodu i šećer, dodati narezane banane i kuhati dok banane ne omekšaju i dok voda malo ne ispari. Ostaviti sa strane te kod slaganja pite karamelizirane banane poslagati po kori te preko dodati kremu.

Krema od kokosa

25g gustina

60g kokos šećera

400 ml kokos mlijeka

1 žlica ruma ili vanilije

+ 70 g tostiranog kokos brašna ili čipsa

+ 150 ml slatkog vrhnja

– U lončić izvagati sve sastojke osim kokos brašna i vrhnja. Zatim lončić staviti na vatru i kuhati smjesu dok se ne stisne kao puding. Kada se stisne dodati kokos brašno, a nakon hlađenja umiksati sa slatkim vrhnjem da se dobije kremastija smjesa. Vrhnje lagano umiksati te ga dodati u puding od kokosa i sve skupa zamiksati.

Topping

200 ml biljnog vrhnja za šlag

2 žlice kokos brašna

2 žlice kokos mlijeka (s vrha konzerve)

Prstohvat soli

– Umiksati vrhnje sa ostalim sastojcima i time dekorirati vrh pite.

Sočne lazanje s bolonjezom od heljde [V E G A N]

Recepti za slana jela

Za bolonjez od heljde i rajčice
300g heljde (prethodno kratko skuhati)
400 ml pasirane rajčice
150 ml vode
150 ml crnog vina
3 žlice pesta od bosiljka (može i suhi, svježi, kakav god bosiljak imate)
2 mrkve
1 žličica češnjaka u prahu (ili 2 režnja svježeg)
1 velika glavica luka
+Malo soja sosa, crvene paprike u prahu, soli, papra ili čak gotovi začin za bolognese..

– Dinstati luk, mrkvu, češnjak, začine i nakon par minuta dodati kuhanu heljdu. Kratko prodinstati te dodati pasiranu rajčicu, vodu, vino, pesto i soja sos te kuhati 10-ak minuta na srednje jakoj vatri uz povremeno mješanje. Dok se to ‘krčka’ napravimo bešamel.

Za bešamel
450 ml biljnog mlijeka
4 žlice maslinovog ulja
3 žlice brašna
+Sol, papar , muškatni oraščić (svega po želji)
100g biljnog sira (opcionalno)
1 žličica suhog origana (opcionalno)

– Na ulju zapržiti brašno i mješajući pjenjačom da se ne stvaraju grudice lagano dodavati mlijeko koje smo prethodno izvagali. Kada se zgusne dodati začine i sir te mješati da se sjedini.Sad je red na slaganje lazanja, ja sam koristila kore koje se ne moraju namakati (pazite da kore budu bez jaja) tako da sam slagala kore + bolonjez + bešamel i tako dok nisam sve potrošila.
Zadnji sloj je bio kora, pa puno bešamela, malo pasirane rajčice s okusom bosiljka, pesto i stavila sam domaći jogurt od suncokret sjemenki jer mi je ostalo od jučer.

Peći na 180 C sat vremena. Kada izvadite iz pećnice ostavite 10 minuta da se prohladi i stisne, lakše ćete vaditi lazanje (a i jesti😉)

Torta od palačinki s jagodama, čokoladom & kremom od vanilije i tonke

Recepti za slatka jela

Za rum/čokolada palačinke

500 ml čokoladnog mlijeka od soje (može i obično pa dodati žlicu kakaa)

100 ml vode

Prstohvat soli i praška za pecivo

2 žlice šećera (ja sam koristila kokis šećer)

40 ml ruma

2 žlice ulja

Oko 300g brašna (smjesa mora biti srednje gusta – standardna za palačinke)

– Smjesu za palačinke bi najbolje bilo ostaviti preko noći. Ako nemate vremena za to onda ostaviti smjesu minimalno pola sata i zatim peći palačinke.

Krema od tonke i vanilije

600 ml slatkog biljnog vrhnja (ja koristim sojino)

1 sjemenka tonke (aromatični začin blizak vaniliji)

2 žlice ekstrakta od vanilije

Prstohvat soli

– Tonku sitno naribati u vrhnje, dodati sve ostale sastojke i malo zakuhati. Poklopiti vrhnje i ostaviti najmanje sat vremena da se infuzira okus tonke. Po želji procijediti, ohladiti i umiksati lagano u šlag.

Trebat će vam još 300g tamne čokolade i 500g jagoda.

– Čokoladu otopiti i svaku palačinku premazati prije dodavanja kreme i jagoda i tako slagati tortu.

*Slagati redom palačinka + čokolada + krema + narezane jagode.

*Tortu hladiti najmanje 2 sata.

*Dekorirajte po želji – ja sam prelila čokoladom.

*Tonku možete kupiti kod harrisa.hr, više o njoj sam pisala u drugim receptima gdje sam je već koristila.

20 NAJČEŠĆIH PRIMJEDBI I PITANJA VEZANIH UZ VEGANSTVO

VEGANSTVO
  1. a) Ako svi postanemo vegetarijanci, preplavit će nas životinje?
    Životinjama na farmama nije omogućeno da se razmnožavaju na prirodan način i farmeri ih uzgajaju samo onda kada time mogu ostvariti profit. Ako bi se s vremenom smanjila potrošnja mesa, tada bi se uzgajalo sve manje životinja. To znači da mi ne bismo bili preplavljeni milijunima uzgojenih životinja, kao što to mnogo ljudi misli. Na kraju, nekolicina koja je preostala, bila bi slobodno puštena: svinje mogu rovati šumom – što je za njih i prirodno,  ovce će pasti obronke brežuljaka poput jelena i tako redom. Njihova populacija naći će svoje prirodno stanište, baš kao i svaka druga životinjska vrsta koja živi u prirodi.
    1. b) Ako svi postanemo vegetarijanci – sve životinje će izumrijeti.
    Istina je da će broj životinja opasti kako će farmeri s godinama uzgajati sve manje i manje životinja. Životinje na farmama žive u kontroliranim i za njih prirodno narušenim uvjetima ispunjenima strahom i boli. Velika većina njih drže se u zatvorenim blokovima gdje nikad ne vide svjetlo dana. Vani ih drže samo u kratkom intervalu prije nego budu zaklane za meso – često na nezamislivo barbarski način.  Sve farmske životinje rođene su da umru na našu zapovijed – odvratna zamisao. Također, neke uzgojene sorte su s vremenom toliko izmijenjene od svojih stvarnih predaka da bi bilo pristojnije pustiti ih da izumru. Za primjer, pilići brojleri i purice uzgajane za meso često su tako debele da jedva mogu hodati, a noge im se potpuno deformiraju. Umjesto toga, mogli bismo uspostaviti velike prirodne rezervate za život tradicionalnih (sada rijetkih) pasmina koje nisu toliko izmijenjene.
    Bilo bi puno više zemlje dostupne za rezervate jer se sada većina terena koristi za rast usjeva kojima se tove  životinje. Također, bilo bi više mjesta za šume i proplanke te druga područja gdje bi mogle bujati izvorne vrste biljnog i životinjskog svijeta, a bilo bi mjesta i za preostale nekadašnje farmske životinje. Divlje svinje, purice i divlje kokoši (preteča današnje farmske kokoši iz kaveza) živjele bi u svom prirodnom okruženju.
    Mnogi ljudi zaboravljaju da su farmske životinje uzgojene od divljih životinja – i da njihovi prirodni preci trebaju očuvanje.
    U vegetarijanskom svijetu životinje ne bi bile uzgajane i držane zbog profita, nego bi im bilo dozvoljeno da slobodno žive svojim prirodnim načinom života.

    2. Naši zubi i probavni sustav stvoreni su za jedenje mesa.
    Ne, nisu. Mi možemo probavljati meso, ali naš probavni sustav je drugačiji od onog u mesoždera: naša crijeva su duža (tako da mi možemo probavljati veću količinu biljaka), a naši zubi nisu oblikovani za komadanje i trganje mesa. Naši zubi i usta nemaju taj oblik da bi bili u mogućnosti ubiti i držati žrtvu koja se trza (usporedite oblik naše čeljusti i zuba sa onima u lava – ili vaše kućne životinje – mačke ili psa!). Zato ljudi kuhaju meso prije nego ga jedu  i zato mi ne možemo drobiti i žvakati sirove kosti. A vezano uz naše oštre zube – gorile su isključivo vegetarijanci – kao uostalom i većina primata – iako imaju mnogo dulje i oštrije očnjake nego ljudska bića. Ishrana ljudskih predaka bila je veganska dok nisu počeli loviti prije otprilike milijun i pol godina, ali čak i tada je meso bilo slabo zastupljeno u njihovoj prehrani. Zato ljudi žive dug i zdrav život na vegetarijanskoj i veganskoj ishrani, ali brzo umiru ako ne jedu ništa drugo osim mesa.

    3. Jedenje mesa je prirodno.
    Baš kao što smo sad vidjeli, i nije. Ljudi su počeli jesti meso tek u relativno nedavnoj prošlosti evolucije i to jedino korištenjem alata kao što su koplje i vatra. Tek kad smo počeli uzgajati životinje na farmama meso je postalo uobičajen dio naše prehrane, dok se meso u svakodnevnoj prehrani nalazi tek odnedavno – pojavom  industrijskih farmi nakon Drugog svjetskog rata. To je dovelo do smanjivanja troškova uzgoja životinja, a posljedica je bila eksplozija konzumiranja mesa. Na primjer, 1946. količina pojedene peradi u V. Britaniji bila je 31,9 milijuna, a u 2001. preko 800 milijuna. A što ide uz industrijske farme – izvoz i prodaja živih životinja, te klaonice!

    4. Mnoge životinje ubijaju da bi se prehranile: zašto ne bismo i mi?
    Životinje čine mnoge stvari koje mi ne činimo i ne bismo nikad činili! Kako god bilo, ne smijemo ubijati, zato što imamo izbor. Lavovi, tigrovi i drugi moraju ubijati da bi preživjeli (oni su poznati kao pravi mesožderi): mi nismo. Životinje samo mogu pratiti svoje instinkte, ali mi, ljudska bića, možemo razmišljati o posljedicama naših akcija. Mi možemo prepoznati patnju drugih životinja i možemo izabrati da im tu patnju ne zadajemo. Ako izaberemo da oni pate, što to govori o ljudskoj rasi?
    Jedenje mesa uzrokuje masovnu bol i patnju; uništava Zemlju, a zdravstvenu službu košta milijune.

    5. U redu je jesti životinje ako su dobro živjele.
    Da li bi bilo u redu ubijati i jesti ljude ako su dobro živjeli? I što mi uopće podrazumijevamo pod dobar život? U slučaju životinja, sigurno ne mislimo na dug život. Životinje uzgojene radi mesa ubijene su kao mladunčad (u primjeru janjadi i telića) ili u trenutku kad su postali fizički zreli – istovjetno dobi tinejdžera kod nas ljudi i nikad nisu imali priliku živjeti bilo koji oblik odraslog života. Životinje, naravno, žele živjeti baš kao što to želimo i mi. Prvi instinkt koji svaka životinja ima je – preživljavanje. Ubijajući ih, uzimamo od njih najvažniju stvar koju imaju; uskraćujemo im izvorno pravo na život.
    Također je naivno zamišljati kako bilo koja životinja na farmi vodi dobar život: velika većina njih na industrijskim farmama iskorištavana je, zanemarivana i uništena – prisiljena da vodi bijedan život na način koji uređuje farma koja ih vidi samo kao oblik ostvarivanja prihoda. Nakon toga susreću se s okrutnom i zastrašujućom smrti u klaonicama: unatoč tome što ih ljudi navodno omame, milijuni životinja su još uvijek pri punoj svijesti kada im razrežu grlo. Čak i životinje organski uzgajane na slobodnom prostoru pate na tim farmama (vidi 6. pitanje) i suočavaju se s jednako potresnom smrću vrlo mlade, baš kao i životinje na industrijskim farmama.

    6. Ja ionako jedem samo organsku, na slobodnom prostoru uzgojenu (nezatočenu) ribu/piletinu
    Dobro. Svaki izbor koji ljudi učine, a koji umanjuje patnju životinja je dobrodošao izbor – ali zašto stati samo na nekim vrstama životinja ili samo na nekim oblicima patnji? Ribe i pilići osjećaju bol i imaju instinkt za preživljavanjem na isti način kao i krave i svinje. Možda su to manje atraktivne životinje za vas, ali to ne znači da su njihovi životi i patnja njima manje važni.
    Isto tako, iako životinje koje su uzgojene organski na slobodnom prostoru obično (iako ne uvijek) vode bolji život nego životinje na industrijskim farmama, one još uvijek pate na razne načine. Na primjer, takozvane farme za proizvodnju jaja gdje su kokoši držane na slobodnom prostoru mogu uključivati tisuće kokoši koje se naguravaju u hangaru s ograničenim pristupom izlazu i s ograničenom površinom zemlje. Čak i na boljim farmama tog tipa, svi muški pilići odmah se ubijaju kao beskorisni proizvod jer ne nose jaja i jer su premršavi ili prežilavi za meso. Svim životinjama na farmama onemogućeno je miješanje u normalne društvene grupe, tako da patke nikad ne vide svoje pačiće; svinjama oduzimaju praščiće prerano; a telići su otrgnuti od svojih majki – krava muzara – dok su stari tek jedan dan. Čak i na takvim farmama, muška telad ubijena je jer ne daje mlijeko, ili nije pogodna za rasplod. Sve farmske životinje uskraćene su za mogućnost vođenje njima prirodnog načina života i sve se šalju u klaonice čim se vidi veći prihod u tome da ih se ubije nego da ih se drži na životu.
    Životinje ne trebaju služiti zadovoljenju ljudskih potreba i navika, one imaju svoje vlastite razloge za život. Nema potrebe da se bilo koja životinja drži na farmi ili da se zakolje. Jedenje bilo koje vrste mesa pridonosi patnji životinja – kao i globalnom zagađenju okoliša te povećanju svjetske gladi, a svemu tome je uzrok jaka mesna industrija. Što manje mesa ljudi jedu, tim bolje, a mnogi su otkrili da im smanjivanje količine mesa u prehrani čini dobro – no, konačno, jedini zaista dosljedan i etički izbor je: ne jesti životinje uopće.

    7. Biljke također vrište kada ih se izvlači iz tla ili ih se sjecka za hranu.
    Zijev, zijev! Ta primjedba se postavlja obično u šali, ali ako želite pravi odgovor, evo, on slijedi!
    Biljke ne osjećaju bol. Nemaju receptore za bol, živce i centralni živčani sustav. Vrištanje koje su osjetilni receptori detektirali kad je biljka oštećena uzrokovano je pomicanjem plinova. Rez oslobađa pritisak koji pokreće plinove unutar biljke da se pomaknu prema mjestu gdje je napravljen rez, proizvodeći tako određeni zvuk. Čak i ako je biljka osjetila bol, prosječan mesojed je odgovoran za deset puta više biljaka koje se ubiju nego prosječan vegetarijanac (vidi pitanje broj 10.) – jer sve životinje koje mesojedi konzumiraju, same jedu ogromne količine biljaka. Dakle, kome je stalo do biljaka prvi izbor je svakako ne jedenje životinja i namirnica životinjskog porijekla.

    8. Ako zaglaviš na pustom otoku, i ti ćeš morati jesti meso.
    Možda – ali ako si zaglavio na pustom otoku, možda ćeš morati trčati okolo potpuno gol, nikad se ne otuširati i brisati guzicu lišćem; no to ne znači da ćeš te stvari trebati raditi cijelo vrijeme dok si doma. Uostalom vjerovatnost da će se nešto tako dogoditi je jako mala. Vegnastvo nikada nije poručivalo nemojte jesti meso da bi preživjeli, nego nemojte jesti meso da bi preživjeli AKO IMATE TISUĆE BILJAKA OD KOJIH MOŽETE PREŽIVLJAVATI, a imate. I jako su fine 🙂

    9. Bog nam je dao životinje da ih jedemo.
    Ni jedna religija ne naređuje svojim sljedbenicima da jedu meso i mnogi kršćani, muslimani, budisti i židovi su vegetarijanci kao što su to i svi iz reda Hare Krishna i Jaina. Većina Hindua, naravno, ne jede crveno meso. Za mnoge religiozne ljude odgovor na to pitanje nudi se u osobnoj procjeni. Većina religija, ionako propovijeda suosjećanje, ljubaznost i milosrđe, a klaonica i industrijska farma ne čini se baš u skladu s tim. Dakle, religijsko opredjeljenje nam ne može biti opravdanje da ne postanemo vegani.

    10. Ako bismo svi jeli povrće, plodove i sjemenke, ne bismo li onda trebali više pesticida?
    Ne. Stavljajući na stranu pitanje jesu li pesticidi uopće potrebni, ako bi svatko bio vegetarijanac koristili bismo manje pesticida jer bi zapravo sadili manje usjeva. Sve životinje na farmama jedu biljke i pretvaraju ih u hranu zapravo vrlo neproduktivno. Prosječno, farmska životinja treba pojesti 10 kg biljnih bjelančevina da bi napravila 1 kg mesa – drugim riječima, ako bi ista zemlja bila korištena za sadnju usjeva čije bi plodove jeli ljudi, bila bi deset puta produktivnija. Da to postavimo na još jedan način, 90% usjeva koje koristimo da nahranimo životinje je uzalud potrošeno. Ako ne bismo jeli životinje, ne bismo trebali saditi te usjeve ili koristiti kemikalije na njima.

    11. Ribe ne osjećaju bol.
    O, da, osjećaju! Brojne znanstvene studije potvrdile su da riba osjeća bol.  Ribolov za potrebe industrije uzrokuje ribama beskrajnu patnju jer su ubijene ili na način da su zgnječene u mreži tako da im plivajući mjehuri eksplodiraju kad ih iznesu na površinu ili pak tako da skapavaju vapeći za kisikom na palubi broda. Mnoge vrste riba, pogotovo losos, danas se uzgajaju u prevelikom broju te pate od raznih infektivnih bolesti, parazita i malog prostora zbog prenatrpanosti.

    12. Što bi se dogodilo krajolicima ako životinje ne bi pasle na njima?
    Kao što smo već rekli, trebali bismo iskorištavati manje prirode za poljoprivredna dobra ako bismo svi bili vegetarijanci: to znači za bi se većina zemljišta mogla vratiti u prirodan oblik. Na svijetu je premalo šuma – to možemo promijeniti tako da nećemo trebati iskorištavati zemlju sadeći usjeve (kao što su soja i uljana repica) da bismo nahranili životinje.
    Suprotno od pomisli da bi nestanak stočarskih farmi mogao uzrokovati propadanje krajolika, kako neki ljudi misle, nestanak stočarskih farmi značio bi veliko smanjenje patnje, a biljnom i životinjskom svijetu dozvolilo bi se da se oporavi (vidi 1b).

    13. Zašto ne bismo učinili nešto za ljude umjesto za životinje?
    Vegetarijanstvo, dapače, pomaže ljudima. Mesna industrija uzrokuje uništavanje okoliša kroz stvari kao što su krčenje šuma, erozija tla, onečišćenje vode i proizvodnja stakleničkih plinova – živjeli bismo u čišćem, boljem svijetu ako bismo svi bili vegetarijanci. Drugo, zato što je proizvodnja mesa tako nezadovoljavajući način proizvodnje hrane jer iskorištava izvore koji bi trebali biti za ljudska bića, u zemljama u razvoju pojavljuje se novi problem –  tamo se tlo povećano iskorištava za proizvodnju stočne hrane zbog izvoza u bogate zemlje svijeta umjesto da se koristi za sadnju hrane za tamošnje stanovništvo. Konačno, vegetarijanstvo poboljšava ljudsko zdravlje, što se dobro odražava na pojedince i društvo u obliku jedne cjeline: manji troškovi za zdravstvenu njegu i manje izgubljenih radnih dana  zbog bolesti. O tome kako veganstvo može spriječiti glad u svijetu čitajte ovdje.
    Suosjećanje prema životinjama nije u sukobu sa suosjećanjem prema ljudima. Vegetarijanstvo je izbor koji svaki pojedinac može učiniti da bi unaprijedio život životinja i ljudskih bića. Ono što će ljudi jesti također je izbor – baš kao i to gdje se zapošljavaju, što čine u svoje slobodno vrijeme ili za koga glasaju. Mnogi vegetarijanci posvetili su svoje živote borbi za dobrobit čovječanstva.

    14. Hitler je bio vegetarijanac.
    Ne, nije. Jeo je životinje – baš kao i Himmler, Goering, Adolf Eichmann, Joseph Stalin, Pol Pot, Attila the Hun, Idi Amin, Saddam Hussein, Harold Shipman, Timothy McVeigh, Myra Hindley i gotovo svaki drugi ubojica u povijesti. Njegov liječnik mu je savjetovao vegetarijansku prehranu, ali on je se nije pridržavao, no i da je to ne bi ništa dokazalo osim da je pazio na svoje zdravlje.

    15. Svi farmeri ostali bi bez posla ako bismo prestali jesti meso.
    Ako bismo svi postali vegetarijanci, ljudi bi još uvijek morali jesti, tako da bi za farmere bilo dovoljno posla! Zapravo, činjenica je da je upravo intenzivan uzgoj životinja na farmama uzrokovao veliku nezaposlenost u poljodjelstvu tako da su neki poljoprivrednici bili prisiljeni tražiti posao u mesnoj industriji. Vegetarijanski svijet značio bi više zaposlenosti kroz održiv rast poljoprivredne proizvodnje.
    Kako god bilo, čak i ako bi farmeri ostali bez posla, to nije razlog da uzgajamo životinje za hranu. Jedenje mesa pogubno je za nas same, za životinje, kao i za cijeli planet – i ako je to ispravno zaustaviti, onda nezaposlenost onih koji rade u mesnoj industriji nije razlog da se to nastavi. Vezano uz ovo što je bilo spomenuto, ako se riješimo svog kriminala, policija bi ostala bez posla, a ako bismo prestali biti bolesni, doktori i sestre ne bi imali što raditi: ali to ne znači da se ne bismo trebali riješiti kriminala i bolesti.

    16. Ne smeta mi to što si ti vegan – ali ne bi trebao nametati svoje stajalište drugim ljudima. To je stvar osobnog izbora svakog pojedinca.
    Pokušavati uvjeriti ljude da promijene način razmišljanja nije nametanje svojih stajališta njima. To je jedno zdravo neslaganje na čemu se, uostalom, zasniva demokracija i koje je važno da bi mogle nastupiti bilo kakve promjene.  Ono što jedemo, također, nije stvar pojedinca. Jedenje mesa i veganstvo nisu dvije strane istog novčića: jedno donosi smrt i patnju životinjama, razaranja planeta i štetu ljudskom zdravlju, a drugo ne. Razlog zašto vegani pokušavaju promijeniti razmišljanje onih koji još uvijek jedu životinje je taj što njihov pojedinačni izbor nemjerljivo utječe na druga bića, ljudska i ne-ljudska.

    17. Koju bi razliku činila jedna osoba koja bi se odrekla jedenja mesa?
    Veliku razliku. Prosječni mesojed kroz svoj životni vijek prosječno konzumira 5 krava, 20 svinja, 29 ovaca i janjadi, 780 pilića, 46 purica, 18 pataka, 7 zečeva, 1 gusku i pola tone ribe. To je mnogo spašenih života. Važno je naglasiti da je najbolja reklama za vegetarijanstvo zdrav i sretan vegetarijanac: ako postaneš takav vegetarijanac bit ćeš u mogućnosti utjecati na druge da postanu i oni dio pokreta prema suosjećajnijem i razumnijem svijetu.

    18. Jedemo meso još od vremena špiljskog pračovjeka.
    Također smo lagali, krali, ubijali jedni druge i vodili ratove od vremena špiljskog pračovjeka. To ne znači da su te stvari ispravne (vidi pitanje 2 i 3).

    19. Zašto vegetarijanci uvijek izgledaju bolesno?
    Ne izgledaju. To je kao da pitate zašto tupei uvijek izgledaju loše – to je tako samo zato što uvijek primjećujemo one loše. Ako poznaješ nekoga (tko opet poznaje nekoga…) tko je bio bolestan, to ne predstavlja vegetarijance! Ljudi poput Martina Shawa, Pamele Anderson, Joanne Lumley i Carla Lewisa, osvajača 6 Olimpijskih zlatnih medalja, izgledaju prilično dobro uz pomoć svoje vegetarijanske prehrane. Tko je sve vegetarijanac iz svijeta poznatih provjeri ovdje.

    20. Kada životinje ne bi bile sretne i zdrave, one ne bi rasle, nesle jaja i slično…
    To jednostavno nije istina. Ljudi ne izrastaju veliki jer su sretni, a tako ni životinje. Pilići uzgajani za meso danas rastu skoro dvaput brže nego prije 50 godina – iako žive u daleko gorim uvjetima, nagužvani u smrdljive zatvorene kaveze u velikim halama s desecima tisuća drugih i pate od šepavosti i drugih problema. Oni ne narastu veliki jer su sretni nego zato jer su selektivno uzgajani da bi brzo dobili na težini, davani su im lijekovi koji potiču rast i hranjeni su specijalnom hranom.
    Slično tome, krave muzare uzgajane su tako da proizvode mnogo više mlijeka nego što je to za njih prirodno. Zapravo, mliječna industrija počiva na tome da životinje učini nesretnima – oduzimajući im teliće tako da bi ljudi mogli piti mlijeko njihovih majki – da bi obavljale svoju funkciju. Kokoši nesilice uzgajane su da bi proizvodile tako mnogo jaja da na kraju gube kalcij iz kostiju koje postaju krhke te zadobivaju lomove nogu kao posljedice toga. One ne ležu jaja jer su sretne: one jednostavno nemaju izbora. Svinje nemaju meso da bi ga mi jeli, krave mlijeko da bi ga mi pili niti kokoši nesu jaja za nas.
    Iskorištavanje i manipuliranje njihovim životima i prirodnim nagonima više je nego neopravdana okrutnost s kojom trebamo prekinuti zbog održivosti cijelog planeta.

source: vegan.hr